Svoju briljantno orkestriranu Uvertiru 1812 Čajkovski je napisao u slavu pobjede ruske vojske nad Napoleonom i francuskom u bitci kod Borodina. Skladba je klasični hit i non-stop se svira na svjetskim pozornicama. U cijeloj se skladbi isprepliću tema prelijepe ruske pjesme i Marseljeza. Na kraju se bore, a pobjedu ruske teme označavaju u pucnji topa na samom kraju skladbe, slaveći ruskog cara. Te sam se skladbe sjetio kada me u Uredu prošle godine posjetio jedan od brojnih careva ruske kulture, sporta i znanosti, nenadmašni šahovski prvak i politički disident te borac za demokraciju Gari Kasparov. Dobio je hrvatsko državljanstvo i kandidaturu za predsjednika FIDE. Ipak, ona druga Rusija bila je jača, nije izabran. Zaigrali smo i partiju šaha. Na moje, izgleda i njegovo čuđenje, izdržao sam čitava 33 poteza prije nego što sam morao predati partiju. Nakon partije ostavili smo šah i nastavili razgovor uz kavu. U jednom je trenutku Kasparov zatražio komad papira i olovku. Ispisao je cijelu partiju koju smo odigrali, potpisao je i dao mi je kao uspomenu. Kaže, i njemu se događalo da previdi figuru, izgubi važnu partiju. Sjetim se te epizode i utješim se kako su i puno, puno veći igrači od mene gubili.

| 0