Imao sam velik sastanak u petak u Splitu s Vedranom Mornarem, hrvatskim ministarom znanosti, obrazovanja i sporta o pokretanju šaha u obrazovnom programu uz potporu Šahovske Zaklade Kasparov. Mi smo na dobrom putu! Tijekom svih mojih putovanja za promoviranje mnogih vrijednosti šaha kao dinamičnog obrazovnog alata, prijem je gotovo uvijek vrlo pozitivan. Glavno oklijevanje nije da je to igra, jer se šah univerzalno poštuje. Nije da će koštati školu novaca, jer je šah vrlo jeftin. Jedina stvar je, koliko konzervativnu tendenciju ima svaki pedagog, političar i roditelj kada je riječ o obrazovanju. Primamo nužnost inovacije i nove tehnologije u svakom aspektu našeg života, ali neki još uvijek kažu obrazovanje je previše važno da se eksperimentira. Kažem suprotno, obrazovanje je previše važno da se ne bi uvodile inovacije. Ne možemo si priuštiti da ostavimo iza sebe našu djecu tijekom tih kritičnih godina za učenje, a stare metode nisu dovoljne u ovom razdoblju brzih promjena, društvenih mreža i kreativnog rješavanja problema. Šah može biti veliki element za premošćivanje tih svjetova u obrazovnom okruženju, i veliko je zadovoljstvo upoznati se s nekim poput ministra Mornara koji razumije potrebu za korištenjem alata 21. stoljeća u susret izazovima 21. stoljeća – čak i s drevnom igrom!

Imao sam velik sastanak u petak u Splitu s Vedranom Mornarem, hrvatskim ministarom znanosti, obrazovanja i sporta o pokretanju šaha u obrazovnom programu uz potporu Šahovske Zaklade Kasparov. Mi smo na dobrom putu! Tijekom svih mojih putovanja za promoviranje mnogih vrijednosti šaha kao dinamičnog obrazovnog alata, prijem je gotovo uvijek vrlo pozitivan. Glavno oklijevanje nije da je to igra, jer se šah univerzalno poštuje. Nije da će koštati školu novaca, jer je šah vrlo jeftin. Jedina stvar je, koliko konzervativnu tendenciju ima svaki pedagog, političar i roditelj kada je riječ o obrazovanju. Primamo nužnost inovacije i nove tehnologije u svakom aspektu našeg života, ali neki još uvijek kažu obrazovanje je previše važno da se eksperimentira. Kažem suprotno, obrazovanje je previše važno da se ne bi uvodile inovacije. Ne možemo si priuštiti da ostavimo iza sebe našu djecu tijekom tih kritičnih godina za učenje, a stare metode nisu dovoljne u ovom razdoblju brzih promjena, društvenih mreža i kreativnog rješavanja problema. Šah može biti veliki element za premošćivanje tih svjetova u obrazovnom okruženju, i veliko je zadovoljstvo upoznati se s nekim poput ministra Mornara koji razumije potrebu za korištenjem alata 21. stoljeća u susret izazovima 21. stoljeća – čak i s drevnom igrom!

by | | 0
Svoju briljantno orkestriranu Uvertiru 1812 Čajkovski je napisao u slavu pobjede ruske vojske nad Napoleonom i francuskom u bitci kod Borodina. Skladba je klasični hit i non-stop se svira na svjetskim pozornicama. U cijeloj se skladbi isprepliću tema prelijepe ruske pjesme i Marseljeza. Na kraju se bore, a pobjedu ruske teme označavaju u pucnji topa na samom kraju skladbe, slaveći ruskog cara. Te sam se skladbe sjetio kada me u Uredu prošle godine posjetio jedan od brojnih careva ruske kulture, sporta i znanosti, nenadmašni šahovski prvak i politički disident te borac za demokraciju Gari Kasparov. Dobio je hrvatsko državljanstvo i kandidaturu za predsjednika FIDE. Ipak, ona druga Rusija bila je jača, nije izabran. Zaigrali smo i partiju šaha. Na moje, izgleda i njegovo čuđenje, izdržao sam čitava 33 poteza prije nego što sam morao predati partiju. Nakon partije ostavili smo šah i nastavili razgovor uz kavu. U jednom je trenutku Kasparov zatražio komad papira i olovku. Ispisao je cijelu partiju koju smo odigrali, potpisao je i dao mi je kao uspomenu. Kaže, i njemu se događalo da previdi figuru, izgubi važnu partiju. Sjetim se te epizode i utješim se kako su i puno, puno veći igrači od mene gubili.

Svoju briljantno orkestriranu Uvertiru 1812 Čajkovski je napisao u slavu pobjede ruske vojske nad Napoleonom i francuskom u bitci kod Borodina. Skladba je klasični hit i non-stop se svira na svjetskim pozornicama. U cijeloj se skladbi isprepliću tema prelijepe ruske pjesme i Marseljeza. Na kraju se bore, a pobjedu ruske teme označavaju u pucnji topa na samom kraju skladbe, slaveći ruskog cara. Te sam se skladbe sjetio kada me u Uredu prošle godine posjetio jedan od brojnih careva ruske kulture, sporta i znanosti, nenadmašni šahovski prvak i politički disident te borac za demokraciju Gari Kasparov. Dobio je hrvatsko državljanstvo i kandidaturu za predsjednika FIDE. Ipak, ona druga Rusija bila je jača, nije izabran. Zaigrali smo i partiju šaha. Na moje, izgleda i njegovo čuđenje, izdržao sam čitava 33 poteza prije nego što sam morao predati partiju. Nakon partije ostavili smo šah i nastavili razgovor uz kavu. U jednom je trenutku Kasparov zatražio komad papira i olovku. Ispisao je cijelu partiju koju smo odigrali, potpisao je i dao mi je kao uspomenu. Kaže, i njemu se događalo da previdi figuru, izgubi važnu partiju. Sjetim se te epizode i utješim se kako su i puno, puno veći igrači od mene gubili.

by | | 0